Obuhvata slijedeće metode pregleda:
- rtg dijagnostiku
- ultrazvučni pregled sondama visoke frekvencije
- CT pregled
- MRI pregled zglobova, kostiju, mišića, kičme
- EMNG-testiranje provodljivosti pojednih živaca i procjena intenziteta i mjesta oštećenja
Koja metoda će se koristiti, zavisi od problema koji je potrebno riješiti, obično je potrebna kombinacija dvije ili više tehnika pregleda.
Rtg-Radiografija - je najstarija i najčešće korištena dijagnostička metoda oslikavanja tijela.
Rendgensko snimanje koštano-zglobnog sustava koristi se za:
- Otkrivanje prijeloma kosti i iščašenja zglobova, te drugih ozljeda kostiju,
- Prikaz dijelova prelomljene kosti nakon različitih načina liječenja prijeloma, te praćenje zarastanja prijeloma,
- Prikaz promjena na kostiju u zglobovima kod upalnih bolesti zglobova,
- Prikaz koštanih anomalija,
- Prikaz promjena na kostima kod metaboličkih bolesti (npr. osteoporoze), upale, te poremećaja rasta kostiju,
- Pomoć u otkrivanju i dijagnosticiranju koštanih tumora,
- Otkrivanje stranih tijela vidljivih na rtg. snimci u mekim tkivima oko ili u samoj kosti,
Muskulo-skeletna ultrazvučna dijagnostika (UZV)
Radiološka je metoda koja je izrazito napredovala i dobila na popularnosti i širini korištenja u dijagnostici prije svega problema mišića, tetiva, ligamenata, zglobova, te ostalih mekih struktura tijela. Prednost ultrazvuka u odnosu na druge metode je što je jeftiniji, komforan, nema zračenja, može se po potrebi ponavljati nebrojeno puta, moguće je prikazati zglobove, ligamente u pokretu kao i protok krvi kroz krvne sudove kolor-doplerom te isključiti ili potvrditi postojanje tromboza.
UZV snimanje koštano-zglobnog sustava obično se koristi za dijagnosticiranje:
- ozljeda tetiva kao npr. ozljeda tetiva rotatorne manžete ramena ili Ahilove tetive,
- abnormalnosti mišića, kao što su rupture mišića ili mekotkivne tvorbe u njima,
- krvarenje i druge tekuće nakupine u mišićima, burzama ili zglobovima ili tromboza krvnih sudova,
- manje benigne i maligne mekotkivne tumorske tvorbe,
- rane promjene kod upalnih bolesti zglobova (npr. kod reumatoidnog artritisa).
UZV valovi teško prodiru kroz kost pa prikazuje isključivo vanjsku konturu kosti. Za prikaz kostiju koristimo rtg i CT, te za prikaz zglobova prvenstveno MRI. Takodjer, pod kontrolom ultrazvuka se mogu uraditi i intervencije kao što su punkcija ciste, izljeva, hematoma ili tumora, aspiracija, unutarzglobna infiltracija ili instalacija.
Magnetska rezonancija (MR) je zbog svoje visoke kontrastne rezolucije metoda izbora kod dijagnostike mišićno-koštanog sustava (trauma, sportske ozljede i sindromi prenaprezanja, upalne bolesti, promjene u sklopu degenerativnih bolesti zglobova te tumori) te jedina neinvazivna dijagnostička metoda koja može prikazati unutar zglobne strukture (hrskavicu zglobnih tijela, meniske i ligamente).
Ponekad je potrebno dodatno povećati osjetljivost ove metode oslikavanja u prikazu unutar zglobnih oštećenja te se u zglob daje kontrastno sredstvo, što nazivamo direktna MR artrografija i podrazumijeva invazivnu dijagnostičku pretragu.
CT-kompjuterizirana tomografija je danas pored rtg-a, ultrazvuka i MRI-a rjedje u upotrebi u korištenju dijagnostici problema muskulo-skeletnog sistema, prije svega zbog zračenja koje prati korištenje CT-a, ali u nekim slučajevima je to nužno.
Elektromioneurografija (EMNG) je dijagnostička metoda kojom se ispituje električna aktivnost mišića i nerava sa mogućnošću utvrđivanja nivoa, stepena i rasprostranjenosti lezije, pri čemu se obično prvo ispituje provodljivost perifernih nerava, motornih i/ili senzitivnih.
Dobijeni rezultati Imogu ukazati na različita oštećenja perifernog nervnog i mišićnog sistema, odnosno neuromišićne bolesti. Optimalno vrijeme za EMNG pregled u većini slučajeva je tri sedmice nakon početka simptoma, a zbog razvoja elektrofiziološke slike oboljenja ili povrede.
Radi se kod:
- Radikulopatije – EMNG pruža podatke o nivou i stepenu oštećenja, najčešće lumbosakralnih ili cervikalnih korjenova živaca (jedan od osnovnih kriterija za postavljanje indikacije za hirurški tretman i procjenu uspješnosti istog).
- Fokalne neuropatije – traumatska oštećenja nerava, kompresija nerva u dužem vremenskom periodu (npr. paraliza spavanja n radijalisa), uklještenje (entrapment) nerva u fibroznom ili koštanom kanalu ili između fibroznih traka i kostiju (npr. Carpal tunnel sy), infarkt, tumor ili infekcija nerva, pareza facijalisa (Blink reflex).
- Metaboličke polineuropatije – dijabetesne, uremijske ili etilne.
- Demijelinizirajuće neuropatije – akutni idiopatski demijelinizirajući poliradikuloneuritis AIDP (Guillaim Barré sy) i CIDP.
- Hereditarne polineuropatije – HSMP (Morbus Charcot – Marie- Tooth).
- Pleksopatije – Brahijalne (pareza PB pri rođenju, radijaciona plexopatija, sindrom gornje torakalne aperture TOS i td.), lumbosakralne (traumatske, jatrogene i td.).
- Oboljenja i oštećenja motornog neurona – sclerosis amyotrophica lateralis (ALS), spinalno mišićna atrofija (SMA) itd.
- Miopatije – mišićne distrofije (Dűchenne), polimiositisi, dermatomiositisi, miotonične distrofije.
- Myasthenia gravis i miastenični sindromi – test neuromišićne transmisije.
