Štitnjača
Štitnjača je žlijezda koja se nalazi na vratu, a njena uloga je regulacija metabolizma. Ona kontrolira rad srca, crijevnu peristaltiku, pojačava mišićnu snagu, regulira vrijednosti masnoća u krvi i neophodna je za normalan razvoj dječjeg mozga. Bolesti štitnjače su među najčešćim poremećajima žlijezda sa unutarnjim izlučivanjem.
Struma, guša ili povećana štitnjača
Uzrok povećanja štitnjače u prošlosti bio je nedostatak joda u prehrani. Međutim, od kada je uvedeno obavezno jodiranje soli taj je uzrok gušavosti gotovo potpuno nestao. Danas su najčešći uzrok gušavosti autoimune bolesti štitnjače. Ostali uzroci su uzimanje lijekova koji pogoduju promjenama na štitnjači, nasljedni poremećaji te pojava čvorova u štitnjači koji mogu biti dobroćudne ili zloćudne naravi. Povećana štitnjača koja uredno luči hormone se naziva i eutireotična struma. Mala struma nema nikakvih simptoma, a ako je veća može izazvati tegobe u smislu osjećaja pritiska na vrtu, otežanog gutanja, osjećaja gušenja itd. Dijagnosticira se pregledom vrata, ultrazvukom vrata, scintigrafijom te, ako je potrebno, i punkcijom čvora na vratu.
Hipotireoza ili slabiji rad štitnjače
Hipotireoza je jedna od najčešćih bolesti štitnjače. Nastaje kada u organizmu nema dovoljne proizvodnje hormona štitnjače. Javlja se češće u žena. Najčešći uzrok je autoimuna bolest štitnjače u kojoj vlastita protutijela napadaju štitnjaču. Štitnjača može dugo vremena normalno funkcionirati uz prisutna protutijela, a potom joj, kod dijela bolesnika može postupno oslabiti funkcija. Simptomi slabijeg rada štitnjače su trajni umor, iscrpljenost, suha i perutava koža, otekline oko očiju, tanka kosa koja otpada i prorjeđuje se, dublji glas, usporenost, slabija koncentracija i zaboravljivost, zatvor, poremećaji menstruacijskog ciklusa, mišićna slabost, umjereno dobivanje na tjelesnoj masi. Osim kronične upale štitnjače uzrokovane autoimunom bolesti, uzrok hipotireoze može biti i posljedica operacije štitnjače, zračenje u području vrata i uzimanje lijekova koji utječu na rad štitnjače (najznačajniji je amjodaron). Hipotireoza se dijagnosticira mjerenjem hormona štitnjače iz krvi. Porast koncentracije tireotropnog hormona (TSH) kojeg stvara hipofiza prvi je i najznačajniji laboratorijski poremećaj kojeg očekujemo kod slabljenja funkcije štitnjače. Hipotireoza se liječi primjenom hormona štitnjače u obliku tableta. Pacijentima na supstitucijskoj terapiji kontrolira se koncentracija hormona u krvi (najznačajniji pri tome je TSH) i prema izmjerenim vrijednostima se određuje terapijska doza.
Hipertireoza ili pojačan rad štitnjače
Hipertireoza je stanje kada u organizmu ima previše hormona štitnjače. Kao i hipotireoza, javlja se češće u žena i najčešće je uzrokovana autoimunim poremećajem. Simptomi hipertireoze su: emocionalna nestabilnost, nesanica, pretjerano znojenje i slabo podnošenje vrućine, ubrzan rad i lupanje srca, drhtanje ruku, povišen krvni tlak, učestale stolice, povećan apetit, mršavljenje, nepravilnosti menstrualnog ciklusa, topla i vlažna koža, tanka i rijetka kosa, krhki nokti, umor, iscrpljenost, slabost. Uz hipertireozu (ako je uzrokovana autoimunim poremećajem) se mogu javiti i promjene na očima koje mogu postati „izbuljene“. Ostali uzroci hipertireoze su postojanje jednog ili više hiperaktivnih čvorova u štitnjači koji pojačano luči hormone, uzimanje lijekova koji utječu na rad štitnjače (najznačajniji je amjodaron), virusna upala štitnjače ili pak prevelika doza lijeka pri liječenju hipotireoze. Hipertireoza se liječi lijekovima koji smanjuju proizvodnju hormona štitnjače, lijekovima koji usporavaju srčanu frekvenciju i lijekovima za smirenje. Ako se na taj način ne uspije izliječiti hipertireoza, u obzir dolazi operacija štitnjače ili primjena radioaktivnog joda.
Šećerna bolest
Dva glavna oblika šećerne bolesti su: šećerna bolest tip 1 (ranije: šećerna bolest ovisna o inzulinu ili šećerna bolest koja se javlja u mladenačkoj dobi) i šećerna bolest tip 2 (ranije: šećerna bolest neovisna o inzulinu ili šećerna bolest koja se javlja u odrasloj dobi). Oba oblika bolesti imaju zajedničku osnovnu karakteristiku: povišenu razinu šećera (glukoze) u krvi uslijed apsolutnog ili relativnog nedostatka inzulina, hormona kojeg proizvodi gušterača.
Šećerna bolest tip 1
Šećerna bolest tip 1 (stari naziv: dijabetes ovisan o inzulinu) je bolest uzrokovana potpunim nedostatkom inzulina koja nastaje zbog autoimunog razaranja gušterače, koje je vjerojatno potaknuto okolišnim čimbenicima u genetski osjetljivih osoba. Šećerna bolest tip 1 obično pogađa ljude do 30. godine života, ali se može javiti i u odraslih (kasni autoimuni dijabetes zrele dobi). Na tip 1 otpada manje od 10% svih slučajeva šećerne bolesti. Ovaj tip dijabetesa se liječi isključivo inzulinom.
Šećerna bolest tip 2
Šećerna bolest tip 2 je jedna od najčešćih metaboličkih bolesti današnjice. Bolest nastaje kao rezultat nedovoljnog lučenja inzulina iz gušterače i neosjetljivosti perifernih tkiva na inzulin. Temelj liječenja šećerne bolesti tipa 2 je promjena životnih navika koja uključuje dijabetičku prehranu, redovitu tjelovježbu i kontrolu tjelesne težine. Uz promjene životnih navika, u dijela bolesnika biti će potrebno uvođenje lijekova. Najčešće se liječenje započinje tabletama. Ako se primjenom tableta ne uspije postići zadovoljavajuća kontrola šećerne bolesti, uvodi inzulinska terapija
Bolesti hipofize
Hipofiza je glavna endokrina žlijezda. Nalazi se s donje strane mozga u koštanoj udubini zvanoj tursko sedlo (sela turcika). Veličine je zrna graška. Hipofiza proizvodi nekoliko hormona koji reguliraju rad ostalih endokrinih žlijezda u tijelu. Bolesti hipofize su relativno rijetke, ali vrlo složene. Zbog svoje složenosti njihovo liječenje zahtjeva multidisciplinarni pristup.
U Zavodu za endokrinologiju liječe se sve bolesti hipofize:
- nefunkcionalni tumori hipofize
- prolaktinomi
- Cushingova bolest
- akromegalija
- nedostatak hormona rasta u odraslih
- dijabetes insipidus
- hipopituitarizam
Nefunkcionalni tumori hipofize
Nefunkcionalni tumori su najčešći tumori hipofize. Nazivaju se nefunkcionalni jer ne luče funkcionalne hormone. U pravilu je riječ o dobroćudnim tumorima, tzv. adenomima. Zbog svoje veličine ponekad mogu vršiti pritisak na zdravo tkivo hipofize i na taj način ometati normalnu funkciju hipofize, odnosno lučenje hormona. Veliki tumori mogu uzrokovati i glavobolje. Pritiskom na vidni živac koji se nalazi u blizini hipofize, veći tumori mogu stvarati poremećaje vida. Nefunkcionalni tumori hipofize uglavnom se liječe kirurškim putem. Ako se radi o manjim tumorima, liječenje često nije niti potrebno, već samo praćenje njihovog rasta.
Prolaktinomi
Prolaktinomi su tumori hipofize koji prekomjerno luče hormon prolaktin. Prolaktin u zdrave žene potiče stvaranje mlijeka i važan je za dojenje u periodu nakon poroda. Tumori koji luče prolaktin obično su vrlo mali, do 1 cm, te se nazivaju mikroprolaktinomi. Tumori veći od 1 cm se nazivaju makroprolaktinomi. Prekomjerno lučenje prolaktina može poremetiti menstruacijski ciklus i uzrokovati neplodnost. Ovi tumori mogu poticati stvaranje mlijeka kod žena koje nisu rodile, dok kod muškaraca dovode do sniženja razine testosterona i gubitka potencije. Većina bolesnika s prolaktinomima uspješno se liječe lijekovima (bromokriptin i kabergolin) koji uspješno dovode do smanjenja njihove veličine i normalizacije koncentracije prolaktina u krvi. Operacijsko liječenje ovih tumora potrebno je izrazito rijetko, tek u slučaju da se lijekovima ne uspijeva postići kontrola bolesti. Ovdje možete pročitati više o povišenoj koncentraciji prolaktina u krvi.
Cushingova bolest
Cushingovu bolest uzrokuje dobroćudni tumor hipofize (adenom) koji ima sposobnost lučenja ACTH (adrenokortikotropnog hormona). ACTH iz adenoma hipofize potiče nadbubrežne žlijezde na prekomjerno lučenje kortizola. Bolesnici s prekomjernim lučenjem kortizola pojačano se debljaju (napose u predjelu trbuha), uz pojavu ljubičastih strija po koži i sklonost lakom stvaranju modrica. Također mogu imati probleme s nesanicom i promjene raspoloženja, povišen krvni tlak, dijabetes i osteoporozu. Adenomi kolji luče ACTH su uglavnom vrlo mali. Liječenje Cushingove bolesti temelji se na kirurškom odstranjenju adenoma hipofize. U slučaju neuspjeha operacije u obzir dolazi operacija nadbubrežnih žlijezda, primjena lijekova koji sprečavaju sintezu kortizola ili zračenje hipofize.
Akromegalija
Akromegalija je vrlo rijetka bolest koja nastaje zbog prekomjernog lučenja hormona rasta u odrasloj dobi. Do prekomjernog lučenja hormona rasta dolazi ako u hipofizi postoji tumor (adenom) koji ima sposobnost lučenja hormona rasta. Prekomjerno lučenje hormona rasta u dječjoj dobi se manifestira tzv. gigantizmom, odnosno proporcionalno povećanim rastom tijela. Prekomjerno lučenje hormona rasta u odrasloj dobi dovodi do kliničke slike akromegalije - povećanje šaka, stopala, čeonih kosti, nosa, jezika. Uz akromegaliju se može pojaviti i povišen tlak, šećerna bolest i artritis. Prva linija liječenja akromegalije je operacija adenoma hipofize. U slučaju neuspjeha kirurškog liječenja primjenjuju se lijekovi (injekcije analoga somatostatinskih receptora ili dopaminergički agonisti u obliku tableta) i radiokirurgija (najčešće se u tu svrhu koristi gama nož).
Nedostatak hormona rasta u odraslih
Hipofiza stvara i luči hormon rasta koji djeluje na sve organe u tijelu. U dječjoj i adolescentnoj dobi važan je za rast. Nedostatno lučenje hormona rasta u dječjoj dobi dovodi do zaostajanja u rastu, dok odrasli ljudi s nedostatnim lučenjem hormona rasta osjećaju pojačani umor, slabiju koncentraciju, imaju neke metaboličke poremećaje i slabiju kvalitetu života. Do nedostatnog lučenja hormona rasta kod odraslih najčešće dolazi nakon operacije većeg tumora hipofize ili zračenja hipofizne regije, te nakon traume glave.
Dijabetes insipidus
Dijabetes insipidus je bolest karakterizirana izlučivanjem velike količine urina i stalnom potrebom za uzimanjem tekućine. Uzrok diabetesa insipidusa je nedostatak antidiuretskog hormona (ADH) kojeg proizvodi hipofiza i koji regulira mokrenje. Osim nedostatka ADH može se raditi i o neosjetljivost bubrega na taj hormon. Do nedostatka ADH može doći uslijed bolesti ili traumatske ozljede hipofize. Liječenje se zasniva na primjeni sintetskog antidiuretskog hormona.
Hipopituitarizam
Hormoni koje luči hipofiza važni su za regulaciju i rad drugih endokrinih žlijezda u tijelu. Stanje u kojem hipofiza ne stvara dovoljnu količinu jednog ili više hormona naziva se hipopituitarizam. Do hipopituitarizma može doći ako postoji veliki tumor hipofize koji stvara pritisak na okolno zdravo tkivo hipofize, ili pak nakon operacije ili zračenja u hipofiznoj (selarnoj) regiji. Hipopituitarizam se liječi trajnim uzimanjem hormonske nadomjesne terapije.
Bolesti nadbubrežne žlijezde
- Tumori nadbubrežne žlijezde
- Addisonova bolest
- Kongenitalna adrenalna hiperplazija
Tumori nadbubrežne žlijezde
Tumori nadbubrežne žlijezde najčešće se otkrivaju slučajno tijekom dijagnostičke obrade drugih simptoma (incidentalomi). U pravilu je riječ o dobroćudnim tumorima, no kod onih većih od 4 cm koji su nehomogenog prikaza na radiološkim snimkama (CT, MR) može se raditi o karcinomu. Većina tumora nadbubrežne žlijezde su hormonski neaktivni dok rjeđe proizvode neki od hormona nadbubrežne žlijezde što uzrokuje karakteristične simptome.
Tumori koji proizvode aldosteron manifestiraju se povišenim krvnim tlakom, a ponekad i niskom koncentracijom kalija u krvi.
Za tumore koji proizvode kortizol karakterističan je nagli porast tjelesne težine, pojava ljubičastih strija po koži te stvaranje modrica već nakon manjeg udarca, a kod žena i poremećaj menstruacijskog ciklusa.
Tumori koji proizvode androgene (muške spolne hormone) dovode do pojačanog rasta dlaka kod žena dok kod tumora koji proizvode adrenalin i noradrenalin dolazi do karakterističnih napada povišenog krvnog tlaka, ubrzanog rada srca, znojenja i glavobolje.
Tumore veće od 4 cm, kao i one koji luče neki od hormona nadbubrežne žlijezde, potrebno je operirati dok ostale treba samo povremeno kontrolirati.
Addisonova bolest
Addisonova bolest karakterizirana je nemogućnošću nadbubrežne žlijezde da proizvede kortizol i aldosteron, steroidne hormone neophodne za život. Bolesnici koji imaju ovu bolest osjećaju se umorno, nemaju apetit, gube na tjelesnoj težini, primjećuju tamnjenje kože, imaju niski tlak i želju za jako slanom hranom.
Bolesnicima s Addisonovom bolešću potrebna je doživotna primjena hidrokortizona (zamjena za kortizol), a najčešće i fludrokortizona (zamjena za aldosteron). Stoga je važno provesti edukaciju bolesnika i njihovih obitelji o načinu liječenja i prilagođavanju terapije stilu života. Bolesnici s Addisonovom bolešću ponekad imaju i poremećaj funkcije drugih žlijezda.
Kongenitalna adrenalna hiperplazija
Kongenitalna adrenalna hiperplazija predstavlja grupu poremećaja kod kojih je zbog poremećaja enzima koji sudjeluju u sintezi hormona smanjena proizvodnja kortizola i aldosterona, a povećana proizvodnja androgena. Kod žena se ovaj poremećaj najčešće očituje već u djetinjstvu pojavom određenih karakteristika muškog spola (dvosmisleno spolovilo koje nalikuje više muškom nego ženskom, pojačan rast dlaka). Kod dječaka poremećaj se može manifestirati pojavom sekundarnih spolnih karakterstika (rast spolovila, pubična dlakavost, razvoj muskulature) u ranoj dobi. Liječenje uključuje primjenu glukokortikoida (hormoni slični kortizolu) čime se vrijednosti androgena vraćaju na normalu. Ovi bolesnici kod planiranja obitelji trebaju genetsko savjetovanje.
Metaboličke bolesti kostiju i osteoporoza
- Osteoporoza
- Hiperparatireoidizam
Osteoporoza
Osteoporoza je bolest koju karakterizira smanjena masa kostiju i poremećena mikroarhitektura koštanih gredica te posljedično povećan rizik od nastanka prijeloma.
Koštana masa procjenjuje se denzitometrijskim metodama, pri čemu se mjeri gustoća minerala u kosti. O osteoporozi govorimo kada je koštana gustoća manja za više od 2,5 standardne devijacije vršne koštane mase populacije iste dobi. Pri manjem gubitku koštane gustoće, tj. od -1 do -2.5 standardne devijacije, upotrebljava se izraz osteopenija.
Osteoporoza je jedan od najvažnijih javnozdravstvenih problema razvijenog svijeta. To je bolest starije populacije, osobito važna zbog česte povezanosti s koštanim prijelomima koji mogu dovesti do invalidnosti i stvaraju značajne troškove liječenja.
Najčešći prijelomi kostiju kod osteoporoze su kompresivni prijelomi kralješnice, prijelom vrata bedrene kosti i donjeg dijela podlaktice. Prijelom kuka u starosti praćen je povećanom smrtnosti, a polovina preživjelih ne može se kretati bez tuđe pomoći. Važan faktor za nastanak prijeloma kod starijih osoba je sklonost padovima.
Gubitak koštane mase počinje oko 30. godine života pa je stoga dostizanje što veće vršne koštane mase u mladosti od odlučujuće važnosti za koštanu masu u starosti. Mnogi faktori utječu na brzinu gubitka koštane mase, a posebno su ugrožene slijedeće kategorije: žene bijele rase, žene koje su rano ušle u menopauzu, osobe s niskim indeksom tjelesne mase, osobe s manjkom kalcija i vitamina D u prehrani, pušači, slabo pokretni pacijenti te oni koji prekomjerno konzumiraju alkohol ili se duže vrijeme liječe kortikosteroidima.
U liječenju osteoporoze vrlo je važno ukloniti faktore koji pogoduju gubitku koštane mase (npr. prestati pušiti), povećati tjelesnu aktivnost, pažnju posvetiti okolišu bolesnika (npr. ukloniti arhitektonske barijere koje povećavaju rizik od pada) te osigurati dostatan prehrambeni unos kalcija i vitamina D. Danas su nam na raspolaganju brojni lijekovi koji usporavaju gubitak kosti i održavaju koštanu masu.
Hiperparatireoidizam
Hiperparatireoidizam je bolest doštitnih (paratireoidnih) žlijezda u kojoj dolazi do prekomjerne aktivnosti tih žlijezda. Paratireoidne žlijezde reguliraju razinu kalcija u krvi. Ako se u jednoj od četiri paratireoidne žlijezde stvori adenom koji pojačano luči paratireoidni hormon (PTH) doći će do porasta razine kalcija u krvi. Istovremeno dolazi do smanjenja količine kalcija u kostima, odnosno do demineralizacije kostiju. Liječenje hiperparatireoidizma bazira se na kirurškom odstranjenju adenoma paratireoideje.
Debljina
Debljina je štetno nakupljanje masti u organizmu. Definirana je indeksom tjelesne mase (ITM) većim od 30 kg/m2 (računa se na taj način da se tjelesna masa osobe u kilogramima podijeli s kvadratom visine u metrima).
U cijelom svijetu se bilježi trajni porast broja debelih ljudi. Glavni uzrok debljine je suvremeni način života koji podrazumijeva povećan unos kalorija hranom i premalu tjelesna aktivnost. Smatra se da je debljina vodeći svjetski zdravstveni problem.
Uz debljinu se vezuje niz bolesti - šećerna bolest tip 2, povišen krvni tlak (arterijska hipertenzija), povišene masnoće u krvi, srčanožilne bolesti, endokrinološki poremećaji, neplodnost, neke zloćudne bolesti, psihološke tegobe, poremećaj sustava za kretanje, poremećaj disanja u snu. Mršavljenjem dolazi do poboljšanja navedenih komplikacija debljine i do smanjenja smrtnosti vezane uz debljinu.
Debljina je kronična bolest i potrebna joj je kronična terapija. Liječenje debljine uključuje promjene životnog stila, primjenu lijekova, bihevioralnu terapiju i operativno liječenje. Svaka osoba koja ima prekomjernu tjelesnu težinu treba intervenciju u životnom stilu. Ona uključuje promjene u načinu, količini i ritmu prehrane te obrascima hranjenja. Povećanje fizičke aktivnosti nedvojbeno je povezano gubitkom tjelesne težine, a jedna od preporuka jest svakodnevna tjelovježba u trajanju od oko 30 minuta. Ako se promjenom životnog stila ne uspije smršaviti, u obzir dolazi i terapija lijekovima, a u težim oblicima i operativno liječenje.
Nekim bolesnicima je potrebna i psihološka podrška koju provode psihijatri i psihoterapeuti, individualnim pristupom ili u grupnoj terapiji. U grupama se nalaze osobe sa sličnim problemom, a unutar grupe lakše se postiže realističan pristup problemu debljine i podrška okoline, brže se prelazi sa samoodbacivanja na samoprihvaćanje i veća je motivacija. Čak i mali gubitci tjelesne mase od oko 10% vrlo povoljno djeluju na zdravstveno stanje.